U junu će godinu dana kako sam u domu. Kada sam ovde došla, bilo mi je mnogo loše jer sam operisala oba kuka, ali zaposleni u domu su mi mnogo pomogli kako bih se što pre oporavila. Prezadovoljna sam osobljem, a i hranom.
Ovde mi se sve dopada. Nemam osećaj da sam u domu. Higijena je na visokom nivou, prostor je lep,a hranom sam prezadovoljan. Moram vam priznati da sam se ovde malo i ugojio. Pored svega toga, dom pruža i adeklvatnu medicinsku negu. Ali jedan od ključnih faktora zašto sam se odlučio za ovaj dom je taj što u domu postoji lift.
Iznenađena sam i to vrlo pozitivno. Prvi put sam u ovom kraju i sve što sam videla odmah mi se dopalo: okolina, bašta, saloni, sobe… Iz moje sobe pruža se predivan pogled na okolinu. Prezadovoljna sam.
Zadovoljna sam sa sestrama, sa izgledom prostora, sa hranom… Dvorište je prelepo. Koristim svaki trenutak da izađem u baštu, a kada je loše vreme gledam televiziju.
Ono što je meni najvažnije je da sam iznenađena brzinom rehabilitacije od kada sam ovde.
Kuća „Agape“ ima divan simboličan naziv koji nas vraća u istoriju Hrišćanstva, to je kuća puna mira i tišine u kojoj se osmišljava život, kako ko može i ume. Ja nalazim mir u knjigama, obrazovnim emisijama i koncertima klasične muzike, preko ekrana. Ne napuštaju me misli velikih pisaca. Andrić je zabeležio da starost i starenje ruši i ruži čoveka! Koliko je samo istine u tim rečima, ta istina se ovde svakodnevno potvrđuje. Čovek mora i u starosti da pronađe smisao za život. Svoj novi kutak koji sam ovde stvorila, ukrasila sam obiljem cveća koje mu daju posebnu lepotu i draž.